šetajući širom otvorenih očiju,

Dan kao i svaki drugi,rekao bih..ili ne? Kafa kao početak ili zavšretak dana i standardno vraćanje kući.. Vraćanje kući uz posmatranje rijeke,sa zgužvanim talasima i modro zelenom bojom.. Hodajući istim brojem koraka,istom brzinom i istim razmacima među njima,kao i istim,dosadnim putem koji obilazim već par godina,ne primjećujići bilo šta drugo… Dok ne otvorih oči, i…

Nastavi čitanje →

vrijeme neugode i razmatranja stvari iz druge perspektive

duh koji bješe zatočen u godinama punim nesigurnosti i neodlučnosti šta je to što je volio? čemu se nadao u vremenu budućem? koja očekivanja bijahu tada aktuelna? ni sam nije znao a toliko je čeznuo za nečim, za nečim što bi ga oslobodilo od stanja njemu tako neugodnog, od stanja vječitog traganja za otkrićem, otkrićem…

Nastavi čitanje →

zarobljen u tijelu sopstvenome

Osoba sačinjena iz dva bića dva čovjeka u potpunosti različita a opet tako ista koračajući praznom špiljom sačinjenom od običnog,hladnog kamena u potpunosti beizlaznom sa beskonačnim brojem načinjenih koraka ostadoh zatočena za sva vremena ili ne? možda je to neka vrsta prolazne kazne dobijene od nezadovoljstva i neprihvatljivosti slobode koju imadoh dok upijah sunčeve zrake…

Nastavi čitanje →

Korak u prostranstvo zaustavljenog vremena

Nalazim se u,meni nepoznatom,prostoru,u kojem kao da je vrijeme već odavno stalo. U prostoru koje kao da je već odavno napušteno. Prostor,koji me zbunjuje i tjera na razmišljanje,i,preispitivanje sopstvene percepcije viđenog.. Stojim tako tu,krhka i iscrpljena od uzastopnog objašnjavanja samoj sebi šta je to što vidim i gdje se to ja uopšte nalazim… Izgubljena u…

Nastavi čitanje →

Naredba?ili zbunjenost..

Tvoje riječi kao vodilja osjećanja lupaju,bacaju me u bezvremeni trans izgubljene zamisli našeg zajedničkog života iz kojeg nikada,kada bih mogao birati,ne bih izašao,u kojem bi s najvećim strpljenjem ovog svijeta mogao ostati i čekati,čekati tebe,tvoju moćnu riječ koja je svojom snagom uspjela izgraditi moj unutrašnji svijet,moju unutrašnju svijest o našem životu zajedničkom..ah,kada bi samo mogla…

Nastavi čitanje →